U ovoj seriji objava na blogu imat ćete priliku upoznati naše predavače na LSPR Diploma programu: Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom. Nakon intervjua s našom predavačicom Ivanom Boras, koja u Londonskoj školi za odnose s javnošću predaje modul Event management, nastavljamo s kolegom Zoranom Pucarićem, koji će vas naučiti kako napisati dobar demantij.

1. Kako bi vas naši polaznici što bolje upoznali, recite nam što radite?

Posljednjih osam mjeseci angažiran sam na veoma kompleksnom projektu spašavanja posrnuloga gospodarskoga giganta iz osamdesetih godina, a koji je (klasična hrvatska priča) sustavno uništavan svih poratnih godina. Tu imam priliku primijeniti sva dosadašnja iskustva stečena u PR-u i lobiranju. A kada pogledam unatrag, nakupilo se popriličnog iskustva i brojnih poznanstava otkad sam i „službeno“ u ovim vodama – od 1997. kada sam zajedno s prijateljem osnovao tada jednu od rijetkih PR agencija. Prije tri godine sam, usred krize, pokrenuo agenciju za poslovno savjetovanje Archidux d.o.o.

Inače sam svih ovih godina većinom bio angažiran u kriznom i političkom PR-u, radio sam s velikim tvrtkama, političarima, strankama i jedinicama lokalne samouprave. Katkad pomislim kako, izgleda, nikada neću biti angažiran na izradi komunikacijske strategije sajma cvijeća ili dječjeg ljetnog kampa, a onda pomislim kako to i nije loše jer uopće nisam siguran što bih tamo komunicirao.

Posebno područje mog zanimanja je etičnost informiranja te zlouporabe medijskog prava, odnosno institucije prava na ispravak objavljene informacije.

2. Modul koji predajete u Londonskoj školi za odnose s javnošću zove se Pisanje demantija – što će polaznici naučiti na ovome modulu?

Projekti na kojima sam bio angažiran gotovo su uvijek uključivali krizno komuniciranje, a dobar dio toga odnosio se i na način kako su ih mediji pratili. Otud i moja svojevrsna specijalizacija – demantiji. U jednom radijskom intervjuu rekao sam da ni ne znam koliko sam ispravaka netočne informacije ili reagiranja napisao u životu. Primjerice, suradnja s nekoliko klijenata koji su preko noći postali zvijezde „sudskih procesa stoljeća“ značila je i pisanje nekoliko ispravaka dnevno – istom nakladniku.

Polaznici će naučiti što se može ispraviti, a što ne, kako reagirati i, što je još važnije – kada uopće ne treba reagirati. Objasnit ću im i pokazati na primjerima (gotovo) sve detalje i procedure ispravljanja netočnih informacija ili reagiranja na iste.

3. Koji biste savjet dali mladima koji tek kreću u izazove odnosa s javnošću?

Neko sam vrijeme provodio test „minucioznosti“ među mladim kolegama koji su dolazili na praksu. Test je bio jednostavan, a tek ga je nekoliko položilo: pitao sam sve mlade kolege da mi objasne što znači riječ „,minuciozno“. Užasava me rječnik mlađih kolega u kojem glagol brijati može zamijeniti veliki broj drugih riječi koje s britvicom nemaju nikakve veze! Jezik je alat kojim se morate odlično koristiti, a što više možete upravljati jezičnim nijansama, to ste bolji u ovom poslu.

Također, jako je bitna opća kultura i informiranost. Čitajte. Učite. Njegujte kontakte. Daria je u odgovoru na ovo pitanje rekla da su najbolji igrači oni koji znaju ‘kreirati igru’ i ‘dodati balun’, a ne nužno ‘zabiti gol’. Ja bih dodao da najbolji igrači pozorno analiziraju poteze protivnika i pripremaju alate kojima će moći odgovoriti, pa čak i prevenirati njegov sljedeći korak. Najgore u ovom poslu je kada vas ulove nepripremljenog.

I za kraj, nikada nemojte zaboraviti da je osnovna zadaća komunikacijskog savjetnika hladne glave analizirati situaciju.

4. Koju biste knjigu preporučili iz područja odnosa s javnošću i komunikacija?

Osnovna literatura iz poglavlja kojeg predajem objavljena je u Narodnim Novinama i u pregledima sudske prakse – iskreno, to i nije neko zanimljivo štivo.

Preporučio bih mladim kolegama da svoju pozornost usmjere i prema komunikacijskim teorijama. Izdvojio bih nekoliko meni osobno vrlo zanimljivih i korisnih naslova: „A first look at communication theory“ autorice Em Griffin, potom „Theories of human communication“ autora Stephena W. Littlejohna i Karen A. Foss te „Handbook of language & social interaction“ urednika Kristine Fitch i Roberta Sandersa. Uvjeren sam da će svatko u ovim i sličnim knjigama pronaći brojna objašnjenja i odgovore koje nisu mogli pronaći u priručnicima o odnosima s javnošću.

5. Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Volim čitati knjige, pogledati dobru kazališnu predstavu i otići na dobar koncert. Nekada sam zbog koncerta ili predstave putovao i tisućama kilometara. Neke meni drage predstave gledao sam u više kazališta i na više jezika. Primjerice, Gospodu Glembayeve išao sam gledati i u Slovensko narodno gledališče, gdje sam se oduševio Ivom Banom u ulozi Ignjata Glembaya. Zašto ovo posebno ističem? Krležu su u Ljubljani izvodili na slovenskom i njemačkom, a ja baš nisam dobar ni u jednom od ta dva jezika… Postoje različiti oblici komunikacije.

Izgleda da što sam stariji imam sve manje slobodnog vremena. Na trenutke mi se pričini vrhunskim luksuzom sjesti negdje u prirodni hlad, bez mobitela i novina, i prepustiti se šalici dobrog espressa.