Tema prvog predavanja u Diploma programu – Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom je “Uvod u odnose s javnošću“. U ovom smo vam članku odlučili dati kratki uvod u odnose s javnošću. Iako se smatraju inovacijom s kraja 20. stoljeća, prve tragove odnosa s javnošću prepoznajemo još u antici.
No valja nam razlikovati odnose s javnošću kao integralni dio državne administracije iz najranijih vremena i njihov moderni koncept u kojemu postaju disciplina menadžmenta. Prvi su odnosi s javnošću poruke vladara koji su tražili podršku naroda, poput:“Vox populi, Vox Dei”, “Sacra populi lingua est”, ili su se osobno promovirali proklamacijama: “Veni, vidi, vici”, “Alea iacta est”.
Kolijevka modernih odnosa s javnošću kao organizirane prakse su SAD, gdje su im pogodovali ubrzani industrijski rast, društveni sustav i gospodarske mogućnosti. Sintagmu „public relations” prvi je put 1807. godine u svom govoru u Kongresu upotrijebio Thomas Jefferson u značenju „međunarodni odnosi“. Razvoj modernih odnosa s javnošću stoga možemo najbolje pratiti u razvoju te profesije i znanosti u SAD-u.
Definicije odnosa s javnošću
„Odnosi s javnošću pozitivno su predstavljanje organizacije sveukupnoj javnosti“, napisao je Tony Greener. James Grunig smatra da su odnosi s javnošću „upravljanje komunikacijom organizacije i njezine publike“. „Odnosi s javnošću su svi oblici planiranog komuniciranja, unutarnjeg i vanjskog, poslovne organizacije i javnosti s nakanom postizanja specifičnih ciljeva koji se tiču njihova uzajamnog razumijevanja“, definicija je Franka Jefkinsa, dok Sam Black vidi PR kao „umjetnost i znanje kojima se, kroz uzajamno razumijevanje, utemeljeno na istinitom i potpunom obavještavanju, postiže sklad s okolinom“. Kotler i Armstrong smatraju da „odnosi s javnošću grade dobre odnose poduzeća s javnošću postizanjem povoljnog publiciteta, oblikovanjem dobrog korporacijskog imagea i rješavanjem ili sprečavanjem nepovoljnih glasina, priča i događaja.”
Svaki stručnjak za odnose s javnošću mora zadovoljavati sljedeće profesionalne kriterije:
– pismenost (govorna i pisana)
– analitičnost (identifikacija i definiranje problema)
– kreativnost (razvoj novih i učinkovitih rješenja)
– instinkt i sposobnost uvjeravanja.
Uzimajući u obzir četiri tipa modela odnosa organizacije i njezine okoline (javnosti), David Dozier i Glen Broom određuju profile stručnjaka za odnose s javnošću: komunikacijski tehničar, ekspertni stručnjak, komunikacijski posrednik, problemski posrednik.
Možemo li kako pomoći?
Javite nam se na društvenim mrežama: facebook.com/lspr.croatia ili twitter.com/lsprcroatia.
Izvor. Skripta LSPR Diploma programa – Uvod u odnose s javnošću