Kada svojoj frendici Ani kažeš da se nije udebljala, to je interno komuniciranje. Kad poslije svojim frendicama Tini i Teni pričaš „kooool’ko se Ana udebljala, nevjerojatno“, to je eksterno komuniciranje. S vremenom, čudnim putevima božjim, Ana će saznati što si o njoj rekla i prijateljstvo će puknuti poput tvojih hlača za pet godina kada maca dođe na vratanca. Ovo je banalan primjer poante ovotjednog predavanja Drenislava Žekića – ne postoje dvije vrste komuniciranja, ako jedno ne valja, ni drugo ne može valjati. U prijevodu, ako unutar firme radiš jedno, a vani pričaš drugo, kad tad će se balončić iluzije raspuknuti.
„Majstor Drene“ u svom drugom ovogodišnjem predavanju na temu Internog komuniciranja, iznio je sve zavrzlame i polemike vezane uz komunikaciju unutar poduzeća. Lavina informacija koju nam je prenio izazvala je i manju raspravu tijekom pauze i nakon predavanja, a sve se dakako završilo vrlo konstruktivno i politički korektno (kako smo to naučili prošlog četvrtka). Misao kojom je završeno predavanje u srijedu, da se „glasinama više vjeruje nego formalnoj komunikaciji“, bila je izvrstan uvod u predavanje Zorana Pucarića sljedeću večer.
Percepcija = stvarnost
Ova jednadžba zaključak je Pucarićevog predavanja o kriznom komuniciranju. „Javnosti nikada nije bitno što se zapravo dogodilo“, važno je samo što im u tom trenutku odgovara da se dogodilo. Na primjerima jedne neimenovane političarke koja je nedavno na izbore došla s isteklom osobnom i neimenovanog megalomana iz drugog najvećeg hrvatskog grada, Pucarić nas je o kriznom komuniciranju poučio na tuđim greškama, a na primjerima nešto davnijih i nešto nedavnijih skandala, održao nam je važnu lekciju o utjecaju medija na reputaciju i „stvarnost“. „Pokažite integritet kako biste stekli kredibilitet“, pouka je koju su svi polaznici, pa tako i moja malenkost, izvukli u četvrtak navečer, a s Pucarićem smo na VERN-u ostali dugo nakon što je odzvonilo zvono za kraj jer tako zanimljive rasprave iz različitih gledišta i stajališta nitko nije želio prekinuti. Za razliku od tvog i Aninog prijateljstva.
Tekst: Maja Živković, polaznica Londonske škole za odnose s javnošću