Javni nastup podrazumijeva bilo kakav kontakt s publikom licem u lice. Često su to predavanja na konferencijama, prezentacije ili poslovni sastanci. Svi oni imaju nešto zajedničko – strah onoga tko nastupa.
Njegovi simptomi su:
● intenzivna panika neposredno prije nastupa u javnosti
● ubrzani otkucaji srca, povišen krvni tlak, pojačano znojenje, crvenilo, suhoća usta, plitko disanje
● tih glas, podrhtavanje glasa, promuklost, stanke u govoru, zamuckivanje
● izbjegavanje kontakta očima s drugim ljudima, podrhtavanje ruku, ubrzano hodanje, pojačana gestikulacija.
Istraživanja su pokazala da oko 75 posto ljudi ima određeni stupanj straha od javnog nastupa. Zbog čega je to tako?
Bojimo se onoga što nam je nepoznato ili onoga čemu nismo često izloženi. Kod javnog nastupa često ne znamo što nas čeka. Kakva je publika? Kakva je pozornica? Koliko ljudi dolazi? Sve su to pitanja koja nam prolaze kroz glavu prije svakog javnog nastupa.
Uzet ću sebe kao primjer u ovoj situaciji. Oduvijek imam problem s javnim nastupom, znojenje, drhtav glas, lupanje srca te osjećaj nesigurnosti scenariji su s kojima se borim pri samoj pomisli da moram pričati pred publikom. Kakav ću dojam ostaviti? Hoću li publici biti dosadna? Sama pomisao na to da su sve oči uprte u mene bilo mi je strašno. Odlučila sam napokon tome stati na kraj. Kako posao koji radim od mene zahtijeva svakodnevnu komunikaciju, što s kolegama s posla, što s klijentima, a isto tako i mogućnost predavanja na raznim konferencijama, vrlo mi je važno razvijati svoje komunikacijske vještine kao i svoje prezentacijske vještine kako bi na što bolji način prezentirala ono što radim.
Od kolega koji su godinu prije pohađali program ‘Razvijanje komunikacijskih vještina’ u Londonskoj školi za odnose s javnošću čula sam sve najbolje te sam tako odlučila ove godine i ja krenuti.
Prvo predavanje, stiže moj najveći strah – govor pred kamerama. Tu počinje sve ono o čemu sam prije govorila. Znojenje, drhtanje glasa i trema.
Uvijek sam razmišljala kako je najbolji način da pobijediš strah jako dobro se pripremiti, ako treba naučiti cijelu prezentaciju napamet. No, to nije rješenje. Naravno, prije svakog nastupa važno je dobro se pripremiti, no ljudi često gube energiju na nepotrebne stvari i prevelik je fokus na prezentaciji.
U razgovoru s nekoliko predavača koji su već dugo u tome, shvatila sam kako će trema uvijek biti prisutna, kod nekih više, kod nekih manje. Važno je biti uporan, ako zaista želimo pobijediti taj strah i usavršiti se u tom području – važno je pokušati!
Često smo upravo mi sami sebi najveći neprijatelji, naša samokritičnost sputava nas pa je uvijek dobro čuti i drugo mišljenje – ono objektivnije.
Nakon mjesec i pol dana pohađanja navedenog programa te konstantnog treninga i prije svega suočavanja sa svojim strahom nakon svega sam shvatila da to i nije tako strašno kako sam mislila. Uspjela sam! Pričala sam pred kamerom i publikom i preživjela sam. Slušala sam i gledala samu sebe, dobila povratnu informaciju od predavača (koje nisu uopće bile negativne kako sam ja to zamišljala) te sam shvatila da se vježbom i upornošću sve može riješiti.
Ukoliko se i vi suočavate s istim problemom, ukoliko želite razviti svoje komunikacijske i prezentacijske vještine – upišite program Razvijanje komunikacijskih vještina, upoznajte izvrsne predavače te pobijedite i vi svoj strah!
Tekst: Ivana Grgić