- Staviti post (sliku), kliknuti objavi i čekati.
- Stisnuti F5 svakih nekoliko sekundi te kuckati nervozno, ali lagano, noktima o stol. Drugi korak ponavljati po potrebi.
Jednostavan recept nije uvijek učinkovit. Štoviše, velike su šanse da se ne radi uopće o receptu, već o popisu za shopping koji si napisao vlastitim švrakopisom pa sad ne vidiš pročitati. Pa čak i da vidiš, to što ćeš s njega kupiti, već je pokvareno ili pred istek roka trajanja.
Ukratko, ono što sam prvo naučila u LSPR – ne možeš doći i kupiti 10 deka Facebooka, pola litre Twittera i tanko narezan friško ulovljeni filet Instagrama. Društvene mreže su organizam koji diše i, baš poput tvog prišta na nosu, traže određeni tretman. Uzmimo za primjer Facebook vs prišt.
Opcija a) Ako budeš brzoplet i vodio se onom „samo da to riješim“, prerano ćeš napraviti neke stvari i finalan produkt će izgledati ružno. Istina, svi će piliti u to, ali nikome se neće svidjeti. I neće stisnuti onaj dugoočekivani lajk.
Opcija b) Čekaš li dovoljno dugo, stvari će se riješiti same od sebe. Krivo! Stvari i prištevi se ne rješavaju sami od sebe. Sagledaj problematiku iz svakog kuta, odredi koji je najbolji način za reagiranje u kriznoj situaciji i ako ni nakon pola sata ne znaš, pitaj mamu. Zapravo najbolje je da odmah pitaš mamu. Krizna je situacija i nije sramota tražiti savjet.
Opcija d) Odlučiš li da se nećeš gledati u ogledalo nekoliko dana dok prišt ne ode sam od sebe, fun fact – dok ti ne gledaš on se množi, a kad konačno skupiš hrabrosti suočiti se s jednim, vidiš da ih ima još bar pet i svi napadaju tebe. Prati situaciju, motri već i prve znakove koji bi mogli ukazivati na dolazak nečeg velikog. Šanse su dobre da ćeš stići problem sasjeći u korijenu.
Osobno, do prije desetak godina grozila sam se kompjutora, interneta i svega što od mene traži da ne oblizujem prst dok listam stranice. Danas smo i ja i moj prst sretniji jer smo naučili da čovjek stvarno uči dok je živ. Facebook sam otvorila iz dosade, Twitter tek kad sam upisala LSPR (nikad ga nisam koristila samo zato što mi je bio ružan!) a Instagram mi je, do tada, bio nešto što je bespotrebno zauzimalo mjesto glazbi i selfiejima. No, već nakon prvog dana u LSPR shvatila sam da se rađa nešto fenomenalno. Ja to mogu! – bilo je prvo što sam zapisala u rokovnik nakon četiri sata uvoda u komunikaciju i marketing na društvenim mrežama. Svakim danom otkrivala sam nove „cake“ i ljepote društvenih mreža. Pitanja je bilo milijun, ali se nekako uvijek u školi našao i isti broj odgovora. Dva mjeseca predavanja promijenilo je smjer moje karijere, a samim time i budućnost. Otkrila sam da mogu sve što hoću, zaronila zahvaljujući jednom od predavača u svijet copywritinga, a u samo tri mjeseca dobila i nekoliko ponuda za posao, od kojih su dvije realizirane na duži period. Od osobe koja je bila u rangu pisanja „Jaaaao kako sam ljuta!“ na zidu svog Facebooka i odgovaranja nevinim i naivnim komentatorima „Nije mi ništa, inbox!“, postala sam zaljubljenica u društvene mreže, njihovu prošlost i budućnost. A ako sam mogla ja, može svatko.
P.S. Jesi li primijetio da nedostaje opcija c? Vidiš, ne znaš sve. Tvoji prištevi su u pubertetu i vrijeme je da ih naučiš rješavati u LSPR. Imaš još puno žganaca za jesti, vjeruj mi.
Tekst: Petra Vojvodić, polaznica SMM programa u LSPRu.